Opsesija

Stajao je tamo još trenutak duže – i, o, munja je sada zacvrča­la – i zaplesala zrakom svoga svjetla preko tih vrata. Odbljesak je još jednom straga osvijetlio njegovo lice pa je ugledala samo oštre obrise. Svijetla, kratko podšišana kosa bila je nalik goloj lubanji, oči tamne, beživotne rupe.

Pogledao je oko sebe i u jednom se strašnom trenutku uplašila da je usmjerio pogled ravno u nju. Ovaj bi je muškarac, duboko je u to bila sigurna, ozlijedio, poslužio bi se svojim rukama i šakama da je izdeveta, kao što se otac koji radi da omogući sigurnost svojoj obitelji nikada ne bi.

S bespomoćnim jecajem u svome grlu pomislila je: Molim te, tatice. Molim te.