Meho +

“Kaplan je od onih izuzetnih, i vrlo rijetkih pisaca čiji se glas nepogrešivo raspoznaje među svim drugim glasovima, pisac jedinstvene rečenice, kaplanovske, na način na koji jedinstvene jesu, andrićevske i kovačevske, rečenice njegovih velikih prethodnika. (...) Roman koji se ne zaboravlja. I kakvih je malo. Ne samo u nas, nego uopće.” Miljenko Jergović “Meho je jedna od onih knjiga zbog koje s nestrpljenjem iščekujem svaki sljedeći roman njenog autora.” Olja Runjić “Meho je topla ljudska priča, a pričana je lagano i majstorski.” Darko Cvijetić “Almin zna kako velike mogu biti gotovo neprimjetne rečenice. Nakon Mehe ćete malo pričekati s drugom knjigom.” Tanja Mravak “Mizanscena romana doista nalikuje uljima starih majstora, u toj dojmljivoj mnogoljudnosti zamrznutoj u pokretu perceptivan i empatičan čitatelj može se zaneseno gubiti satima.” Vanja Kulaš “Kaplan je pisac koji piše o svijetu u kojem živi: a to je ruralna Hercegovina. Kaplanovi junaci su ljudi poratne, postdejtonske BiH koja se iz grada jedva vidi. Njihovi životi ekonomski počivaju na breskvama i paprikama, a socijalno – naravno – na Stranci i Vjeri, bile stranka i vjera Ova ili Ona. U taj mikrosvijet Kaplan smješta likove pune jednostavne duhovnosti i prostodušne topline.” Jurica Pavičić “Kaplan ispisuje svojevrsnu Dubravsku kroniku, gorku i sumornu amarkordovsku priču o povratnicima, tekst koji je u okvirima regionalne književnosti toliko nedostajao... (...) Velika vrijednost ovog romana je jezik obojen lokalnim koloritom, što je iznimno zahtjevan književni postupak. Međutim, Kaplan to svojim pjesničkim nervom čini besprijekorno... (...) Romani slični Kaplanovu dragocjeni su za razumijevanje postratne Bosne i Hercegovine.” Josip Mlakić