Smrt - Vladimir Jankelevitch +

U romanu "Suvišni ljudi" pripovijeda se o ljudima koji su se našli na granici svjetova, koji pripadaju i jednom i drugom svijetu, ali istovremeno ne pripadaju niti jednom od njih. Priča romana počinje smrću Samuela, rođaka glavne junakinje, a njegovom smrću se roman i zavšava, što nam govori o prstenastom tipu sižea. Smrću Samuela se u obliku reminiscencija priziva davno proteklo vrijeme, koje je glavna junakinja sa njim provela u Alžiru u jednom pustinjskom gradu – gradu unutar Sahare. Tu se pojavljuje veliki broj likova - članova porodice glavne junakinje ili pak njenih sugrađana preko koji se nastoji ponuditi slika života u ovakvom ambijentu. Djetinjstvo provedeno u gradu u pustinji je poput sna. Ono je puno ljudi koji nemaju nikakav kontakt sa savremenom civilizacijom ni sa njenim tehnološkim otkrićima koja su prodrla u sve pore života savremenog čovjeka; o ljudima koji žive na jedan arhaičan način i u harmoniji sa pulsom pustinje. Pripovijeda se tu o pustinjskom suncu, od kojeg su se sklanjali tokom dana i od kojeg je spas moguće pronaći samo noću, a i o mjesečini nad pustinjom, koja je lelujava i prozirna poput pustinjskog pijeska. „Ali kada se mjesec podigne na nebu i rasprši dan, ljudi izlaze na ulice i Colomb-Bechar oživi. Uvijek u to doba, u predvečerje, održavaju se trke kamila. Nomadi dolaze po desetorica iz svih okolnih oaza. Vatre se upale na dinama iza trga.“