Kuglice od zlata +

Danas znam da su svjetlosne kuglice moga djetinjstva, uostalom, kao sva buduća svjetlost moga života - anđeli. Prekrasna, lagana, bića dobrote, ljubavi, radosti.

Anđeli nikad nisu imali tijelo poput ovog u kojem ja stanujem. Niti će se ikad utjeloviti na Zemlji. To nije njihov posao - utjelovljenje. Jer, Zemlja je mjesto raspinjanja, križ je moguće steći samo unutar materijalnog. A anđeli ne nose križeve. Oni su krilata nebeska lakoća postojanja. Zato im, zbog tog nedostatka tijela, vrijeme i prostor nisu nikakva prepreka. - Tu sam! I tamo sam! - klikće moj anđeo čuvar. - Gdje tamo?, pitam. - Tamo gdje ćeš jednom doći, odgovara smijući se smijehom kojim se hranim kao s jabukom. A njegovo tijelo od svjetlosti drhti radošću.

Uh, svašta anđeli unose u moj život. Osim radosti i ljubavi, igre i dobrote, pune su im košare povjerenja u sutra. Ima li ičeg važnijeg od pristajanja na život?