Kako je potjeh tražio istinu +

Starac Vjest živio je sa svoja tri unuka na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u šumu da vide što je s pčelama. U šumi je bilo još mračno i hladno od zime pa su pozvali Svarožića da im donese svjetlost. Svarožić im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz djeda i pomažu mu dok ne umre. Kad su se vratili kući, zaboravili su što im je Svarožić rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je gušio dim njegove svete vatre (simbol poštenja), poslao svoje male bjesove da obmanu unuke i tako uništi starca. I Marun i Ljutiša su podlegnuli riječima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i pošao ju je tražiti. Njegov bjes ga je pokušavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh je ostao pošten kao i prije dok su njegova braća postajala sve tvrđeg srca. Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, auto je Potjeh poginuo kad je saznao istinu i da se ogriješio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i njegov bjes je počeo cičati i vrištati od žalosti. Tako su bjesovi braće iskočili iz njihovih torbi i oni su potrčali i spasili djeda... Zatim su sva trojica pošla do Svarožićevih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao jer nije mogao ući i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata... Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova sramota i neuspjeh su ostali.