Animalovi ljudi

Otkad pamti, Animal hoda na četiri noge. No tako nije bilo oduvijek. Oni koji ga znaju odmalena kažu da je nekada i on koračao uspravno, da je imao roditelje i ime, sve do on noći kad je iz zapuštena tvorničkog postrojenja američke kemijske kompanije iscurila Apokalipsa i spustila se do grada. Zato je sada Animal, Janvaar, zvijer.

Svijet gleda s visine od četrdesetak centimetara i živi u ruševnu tornju, sa psom i starom opaticom, kojoj šapuću anđeli. Ima osamnaest godina i sanjari o Nishi i doktorici Barber. I da, neprestano razmišlja o tome kako da izgubi nevinost...


Ovaj roman o najvećoj nesreći u povijesti suvremene Indije, izazvanoj nemarom američke kemijske kompanije Union Carbide, bio je finalist nagrade Man Booker 2007., a dobitnik je nagrade Commonwealth 2008. za najbolju knjigu objavljenu u Europi i Južnoj Aziji. Od prvog retka pa sve do dramatična završetka Sinhine knjige, duhovit, i iskren Animalov glas vodi čitatelja kroz smijeh i suze, otkrivajući ljepotu čak i u onome što bi se moglo učiniti najmračnijim zakutkom svijeta.

Animal i njegovi ljudi - cijela jedna galerija nezaboravnih likova - možda i jesu žrtve, ali ne znaju za samosažaljenje - njihova životna radost i duh, baš kao i njihova patnja, otkrivaju nam prirodu ljudskosti, vode nas u samo srce suvremene Indije.


**

Sinhin je tekst oštrica koja sja na mjesečini. Ovaj roman, uza svu bol koju nosi, djelo je najveće ljudskosti.

Guardian


Glas Sinhina pripovjedača, dječaka Animala, hvata nas za grlo i ne pušta. On je drzak, bistar i ništa mu nije sveto... briljira dok priziva boje, okrutnost i bratstvo što vladaju na ulicama indijskoga grada.

New Statesman


Ovo je knjiga koja istražuje velike teme - pravdu, jednakost, prirodu ljudskosti - i nikad ne uzmiče pred onima što je otkrila.

Observer